vjetar
Nakon dva dana divljačkog lupanja vjetra po crvenim krovovima mokrima od kiše, prozorima sa kojih su sve mačke u strahu pobjegle, vratima na kojima već dugo ljudska ruka nije pokucala, osim upornog i razigranog, razljućenog i neumornog vjetra, po crnim šeširima pomalo naherenim ukošenim, poput koraka njihovih ponosnih gazda te njihovim umornim i namrštenim licima, konačno se malo primirilo, velim malo ne mnogo.
Kao da je i vjetar baletan napravio jednu kratku pauzu, predah pred nove goropadne nasrtaje.
Uporan li je?!
L(j)udi ne mare,o kreću glave (kao inače i od svega) da mogu okrenuli bi glave od samih sebe, ali ne umiju, jer se svakog jutra vide u ogledalu koje im se zadovoljno ceri u inat...
Goni taj vjetrogonjar sve viseće oblake nad gradovima bez ljudi, neumorne priče, kišne i snježne padaline, inatljive pretostavke, neisplaćene dugove, dječje osmijehe i ljudsku bol okupanu suzama.
Sve to nosi vjetar!
Možda jednog dana ljudi postanu drugačiji, možda shvate svrhu ove vjetrometine.
Jednog dana...
Kada se uzrok otkrije, lako je pronaći prave odgovore i postupke.
Do tada ostaje samo nada ogoljena od vjetra i čekanja....
