šašava pjesma
Htjela bih noćas
pošašaviti sa tobom
šašavluk prosipati iz džepova
po kišom ispranim ulicama.
Šašavim namjerama
prilazim ti nasmijana
i šašavost došaptujem
čini mi se,
nešašavim prolaznicima.
Oni tako nešašavi,
a noć se našašava
našim šašavlukom
na ovoj klupi podno
zašašarene ulične lampe.
ključ bistrine voljenja
Opravdano se zrak
Mirisom naranče i borovine
I kao da se uzalud uzmicč
Ispred mrke tmine
Tko bi noćas u Zvijedama
Slikao mresšanje ljubavi
Kada zima trne u kostima?
Tko bi radoznalo rastvarao
nebo i zemlju
Hoteći pronaći
Taj maleni ključ?
Osovio se bijeli prekrivač
Paperjaste mekoće
Na ogledalo duše
Prekrivajući odraz tuđinca.
Ne tajim
Da pokušavam raspoznati
Ono što misli uporno vide..
Ali kako u svemiru
Pronaći maleni ključ
I uhvatiti otisak
To pala od sjene?
IZLIVENO KORITO
Tko sam?
Gdje sam?
Vrelina emocija,
Mekoća cjelova
Kupa se podno
Zlatne mjesečine.
Ti si
Moja mladost
Rujno vino
Od vremena
Od ljudi
Sebično sakriveni tren.
Budi se zora
Kao riječ,
Pucanj misli
Moji sneni treptaji
Uporno gledaju u mrak.
Zavodi pjesma
Miriše na more
U samilosnim očima
Korito se
Već jednom izlilo.....
NIŠTA MI NE DUGUJEŠ
Sa mislima na nebo
Slikam Ono što u sebi nosim
I pitam se pri tom
Zašto kiša opet pada?
Da li nebo zna
Da li čezne
Za jednim osmijehom
Zaboravljenim
Igubljenim?
Slaba sam pod nebom
Mojim svjedokom
Jezdi žalost
Kuca oluja na mokre prozore duše
Mjesto je to
Na kojem te strpljivo čekam.
Ne duguješ mi ništa
Niti zagrljaj paperjastog mekog obzira
Niti zamah šutnje ispod bora sjećanja...
Ne tražim više od tebe
Niti jedan osmijeh nove zore
U svemiru samoće.
Vraćam ti sve sto što sam ti dužna ostala
Iako mi ništa nisi dao
Sada sam samo jedna obična žena
Koja gleda kako plače Nebo.
