ponedjeljak, 01.06.2015.

žuti fenjer



ljepota
nema lice ni naličje
ali zato miluje dušu
dobrodošlicom
snove
putove strane
na stubištu zvijezda
lutke smo pletene i šivane
u prošlosti
nema nas više
u bojama dozrjele
nebeske trešnje
ljube se
usne
ponekad
osvjetljene
tek žutim fenjerom
podno vjerne
mjesečeve sjene



09:06 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 28.05.2015.

više nego ikad


Više nego ikad
tamno je Sunce
svijetla je tmina
zlatni ovosvjetovni okovi
žaloste škripu svemirske paučine
istovrsno tkanje zivota
pokrivač liste čekanja
naše spore hitnje.

Više nego ikad
ljudi su ozvjereni
životinje su pitome
gladna srca traže ljubav
na pladnju Glasa u pustinji
iščašena pravila pakuju Istinu u tišinu.

Više nego ikad
vrijeme raste u veličinu ničega
buduća koljena uživaju
punoću praznine neba
sa tamnim staklima na očima
izbrisanim zakonom na obrazima.

Više nego ikad
suviše je daleko osmijeh djeteta,
ispod svakog plašta izviru
do sad zakrpani užici
kao kolutovi lijevanog blaženstva
sa uporištem u propast.

Više nego ikad svoji smo
i kada nas naša vlastita prisutnost prevari
stanovnici potištenog mjesta
sa manjkom vidljivosti
na Božansku Domovinu.

Više nego ikad
nevinost pjesme pastira
čuje se sa tuđeg istoka.


15:49 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 23.05.2015.

tišine me zovu


svijete, opet stojiš
sam u sebe zagledan
po tko zna koji put
posramljen
većim jačim
na posljednjoj stanici izbjeglica
dogorjevaju u pepeo
svi tvoji snovi
ne dotiču me
krvoločne kandže
u bojama duge
tuge rasprostranjenih polja makova
kao niti tvoja čeljust
ne ujeda me
i ne zavodi, čuješ li?

zlatna prašina
rastrčana
među tvojim staklenim prstima
obmanjiva
izazvane tvojom pažnjom
reci, koliko još?

zar ne vidiš?
nebo je svojom visinom bliže
nego tvoja blizina
ono rađa radost duše
u porođajnoj postelji
oblačnog prostranstva
rasprostire se izvor života
podno vječnog strujanja živi
i rukama briše
tvoj umoran trag na čelu

nebo pjesmom uljuljkava
umorne ideje
nepravedno sutra onih
koji streme ljepoti
umjesto tvoje laži i opsjene
sve drugo je ljepše i bolje

svijete, napravimo raskorak ja i ti
samoća je strana
samo onima
koji te se boje
a mene noćas
sve tišine zovu



21:24 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 16.05.2015.

ne žalosti se dijete u meni



emotivna sam
to je moje pravo
da budem
ono što jesam,
neprilagodljiva vremenu i ljudima
neukrotiva razboritim čudesima
u kojima su tvoje riječi
vjerni stražari
kao uvijek

prolit će se po stolu
suze
vino
napisat ću stih
željan da ga se shvati
a neshvatljiv svog sebičnog trena

sutra ću opet staviti šminku
na lice žurnog vremena
kudeći svoje bezumlje
kako uvijek može biti gore
i sve tako opet
do idućeg susreta sa zrcalom

ne žalosti se
dijete u meni
naša obiteljska slika
želi žurno istrčati iz oka
ali kuda bi otišla
na čija vrata bi
pokucati mogla u
sred noći
crne i mračne
baš kao dolazak na ovaj svijet
i moja će se duša prilagoditi
nekako već
znam
samo se plašim
one znane jeke
koja dopire
iz mene


09:02 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 13.04.2015.

samo za tebe


pričaj mi
reci da su samoće i čekanja samo sjene
iza kojih nailazi jasna sreća
reci da nas nije prevarilo vrijeme
dok prelistavam album naših uspomena
tu si i kada se tako ne čini
suglasje tihog trena
samo je iluzija kojom se branim
kada te nema

pričaj mi
za koga su jutros porculanske lutke
obukle najljepšom čipkom obrubljene haljine
dodiri okićeni poljupcem na pragu našeg Doma
obećanje su mog vjernog čekanja
kada te nema
po tko zna koji put jutros su se oglasile ptice
pjevaju proljetnu pjesmu
baš kao moje molitve pratiteljice
koje svaki dan nižem na nisku
samo za tvoju ljubav
samo za tebe...


10:34 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 06.04.2015.

papirnate brodice


mogla bih noćas
čini mi se,
potopiti sve papirnate brodice
koje su me sa tvojom obalom spajale
mogla bih i trebala bih
sa tog mora zahvatiti krčagom
naše uspomene
moje stihove
i ljubav
samo još uvijek ne znam
kako i kuda sa njima?

kuda ću usmjeriti pogled
kada otvore se ladice sa odgovorima
jedna po jedna?

možda ih ostavim da zjape
kao neispeglano rublje
neispijeno vino
neisplaćeni dugovi
neutrošeno vrijeme...?

još uvijek ne znam
i plašim se znati
kuda sa svim tim
silnim olupinama
prije svitanja...?


14:55 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 04.04.2015.

ne zovi me



ne zovi me
na travanjsku rapsodiju
tvoje su ptice dolijetuše
u probuđenim krošnjama
šaroliki cvjetni astrahan
podno naših koraka
smijeh magličastih oblaka
i plavetnilo naprasitog neba
sve je tvoje
kada se tvoje slabosti
jačaju na mojoj ljubavi
ne mogu ti uzmaći
ne zovi me
ne mami na podnevno sunce
moje oči su navikle
na manjak ljepote
otkako sam s tobom
poigrava se suosjećajnost
sa licitarom moga srca
ah kada bi se mogla
i htjela prije sutrašnje zore
otopiti i sliti ozgor onostranosti
sve je bolje od ovoga
što osjećam u sebi
dok te gledam
nemam htijenja prisvojiti na grudi
gorljivu buktinju ni zna što
kao ni ti
ne želim se poigravati
sa samoćom boje ciklame
tim ružičastim obećanjem
kojeg nema naš današnji
i posljednji Istočnik sreće
jenjava gorljivost sebedarja
u očima
na trepavicama
pa čak i na obravama
ne postoji
ni jedan osmijeh te okamine
sa mojih ramena
koji bih rado podijelila sa nekim
ne zovi me i ne traži


22:51 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 01.04.2015.

vjetar

Nakon dva dana divljačkog lupanja vjetra po crvenim krovovima mokrima od kiše, prozorima sa kojih su sve mačke u strahu pobjegle, vratima na kojima već dugo ljudska ruka nije pokucala, osim upornog i razigranog, razljućenog i neumornog vjetra, po crnim šeširima pomalo naherenim ukošenim, poput koraka njihovih ponosnih gazda te njihovim umornim i namrštenim licima, konačno se malo primirilo, velim malo ne mnogo.

Kao da je i vjetar baletan napravio jednu kratku pauzu, predah pred nove goropadne nasrtaje.

Uporan li je?!

L(j)udi ne mare,o kreću glave (kao inače i od svega) da mogu okrenuli bi glave od samih sebe, ali ne umiju, jer se svakog jutra vide u ogledalu koje im se zadovoljno ceri u inat...

Goni taj vjetrogonjar sve viseće oblake nad gradovima bez ljudi, neumorne priče, kišne i snježne padaline, inatljive pretostavke, neisplaćene dugove, dječje osmijehe i ljudsku bol okupanu suzama.

Sve to nosi vjetar!

Možda jednog dana ljudi postanu drugačiji, možda shvate svrhu ove vjetrometine.

Jednog dana...

Kada se uzrok otkrije, lako je pronaći prave odgovore i postupke.

Do tada ostaje samo nada ogoljena od vjetra i čekanja....


20:29 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 25.03.2015.

goblen na ožujskom suncu

Položila sam svoja očekivanja u naručje naprasitog ožujskog sunca.

Ono mi je i lijek i pribjeg za razgovorno vrijeme samoće i jedan tihi čas zdvojne čežnje.

Riječ je dana i riječ posijana.

Podno bezgraničnog svoda moje sobe krilata ljubav je raširenih krila stala na prozor, ali još nije poletjela.

Promatram je i želim joj mnogo toga reći.

Mlado vino, odveć' rumeno od svoga postojanja i tragova mojih usana, u sebi skriva pijanstvo raspodije i vjetrovu nevjestu i kao takve, prislanja na moje grudi, utoliko da se i sama Venerina dokonost tome iščuđava.

A toliko joj toga želim reći....

Licitarski proizvodi moga srca na vrtuljku umijeća življenja blagoslov su i nagrada trpljenja kada naposljetku glas izađe na sve.

Tada i sami vrtovi sjećanja u posljednjem doticaju sa stvarnosti postaju malo dijete, a njegova ljupka malenkost, posljednja adresa prebivališta naše ljubavi.

Malo dijete razlog je zašto se časno lome sva koplja u oluji.

Ali kako nadjenuti ime preranoj žutoj ljepoti, kada su moji i njeni putovi isti?

Nas dvije gorimo istim plamenom bez izgaranja, sebe darujemo bez povratka istovrsnosti.

Uistinu, spasenjska je kupelj moje duše u slavodobitnom zrcalu Božije zjenice u kojoj se ogledam svaki put kada se končana nit tvojeg i mojeg zajedništva privede kraju.

Tu si, neminovno utkan goblen na mojem Suncu, upletena kamenita obala uz more moga postojanja.

I sve što ti želim reći, samo je lahor novog dana u kojem stvaramo naše zajedničke uspomene..

Stopimo se vrtložno i odmah potom uronimo izgubljeni u more te ljubavi, koja nam oprašta i dopušta, da se u njoj zauvijek za svijet izgubimo, a za sebe pronađemo....


19:36 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 22.03.2015.

NAMJERE U BOJI CRVENOGA RUŽA



Noćas
Sve je crveno
Moja haljina,
Vino
Ruž na usnama
čekanje sa praga
U potpisu vremena
Zažuborenoj rapsodiji
Još utrnuloj od sna
Sve se crveni
U blizini
U meni
Crvene su moje namjere
Od polustida i istine.
I doista ne znam
Kada je počelo
I gdje ćce se crvenilo
Sa usana razliti.
Možda po vjernoj ljubavi
na jutarnjem suncu
Pod kojim nam se
kupaju sjene.


11:24 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 12.03.2015.

to nebo tvoje neobičnosti


to nebo
tvoje neobičnosti
svaki put me
natjera
na dvojbu
da li da
uspravno sunce
kao jarbol ljubavi
postavim
na Tvoje
postojanje
ili da zvjezdicama
kao jaspisom i safirom
okitim mističnost
bogatstva
u Tvojoj
Duši


19:16 | Komentari (9) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 06.03.2015.

stalna adresa mi je lutanje



noćas
nemam kuda
razliveni su koraci
kao umorna
i dosadna kiša
na cesti
misli su skorene
na zidovima
onih samotnih
ukletih
zgrada u mraku
koje prijete svojim
sigurnim urušavanjem
noćas
nemam kuda
kao što imaš ti
u hladnoći
vrisak duše
grančica tijela
sa nježnošću
pozdravljaju
utrnuli vjetar
bez dodira
bez sna


22:36 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 05.03.2015.

Magdalena



pusti
nije vrijedno
ni vrijeme
razbijati
napuknuto sunce
bez opravdanja
za cežnju
iskupljenja za bol
usput vene
žedna ruža
baca sjeme
posvuda
pusti
da se jezici
riječima oštre
istina
stojiš uz rame
grešnice
a kada nas
prevari vrijeme
ti prvi
baci kamen


23:30 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 28.02.2015.

pogana djela ljubavi


ti ne znaš
što se sve dogodilo
dok nisi došao
ali iznenadio bi se
da i zidovi mogu biti
itekako dobri
sugovornici

razbijala sam
prokletstvo
Pandorine kutije
koz dlanove
cijedila raskajanu bol

a ona se spustila
iz vreline
sanjarskih zjenica
u kojima još uvijek
tinja vjera

vidiš lažnu istinu
kako sam ponosna
dostojanstvena
i kako me ne bole
tvoje kletve
teške riječi
i ostala pogana djela

ne ti doista ne znaš
što se dogodilo
dok sam te čekala
sama


21:34 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 27.02.2015.

u Tvom vinogradu



predobri, Nebeski Oče,
u potpunoj odanosti srca
toj skrovitoj želji
postojanom htijenju
sakriti se još žarče
u zapešću Tvojih dlanova
uzdižem pogled i riječ
sa ove natopljene doline suza
oblaci su tmasti i oluja se sprema
pješčani sat nestrpljivo broji
svoju zadnju zlatnu prohodnost
darujem Ti sebe
kao prvog dana
kao dijete majci
izlažem svoje darove pred Tobom
kao što to čine zaljubljenici
u svetoj vezanosti srca
i molim te samo jedno
dopusti mi konačno
da utažim žeđ svojih očekivanja
opojnim vinom spoznaje
iz Tvog plodnorodnog Vinograda


17:36 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 24.02.2015.

tražila sam te noćas, ljubavi moja...


Tražila sam te noćas, ljubavi moja,
po svim ispisanim pjesmama,
ali nisam pronašla stih
u koji bih te tako rado uklopila.

Po krčmama
naših davnih mimoilaženja,
brujanja lokomotive pod prozorom,
dok lice reže snijeg,
ali tebe nije bilo.

Tražila sam te u sjećanju
policijskog sata
u kojem smo
lutali
selili
svoje domove,
na starom stubištu pored rijeke
gdje si me prvi put poljubio
i poremetio svemir,
ali tebe nije bilo

U plejadi
najljepših pejzaža duše
naslikanih mladenačkom
vrelom suzom rastanka,
uzalud...
sve je već odnio dan.


17:53 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 22.01.2015.

kad to uspiješ...




Jednom kada naučiš ostati smiren:
dok oluje prijete,
gromovi tuku,
Zemlja izmiče pod nogama,
udaraju bubnjevi marš u duši,
svijet, kakav znaš, u trenu nestane ,
odslužuješ neskrivljenu kaznu,
nepravdu trpiš,
poradi istine si gonjen,
tada, kada to uspiješ,
znaj, da si pobijedio
i sebe i svijet
i da uranjaš
u Božju blizinu,
kojeg li blažnstva
stremiti ka pobijedi !!!





16:07 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 21.01.2015.

šašava pjesma



Htjela bih noćas
pošašaviti sa tobom
šašavluk prosipati iz džepova
po kišom ispranim ulicama.

Šašavim namjerama
prilazim ti nasmijana
i šašavost došaptujem
čini mi se,
nešašavim prolaznicima.

Oni tako nešašavi,
a noć se našašava
našim šašavlukom
na ovoj klupi podno
zašašarene ulične lampe.



16:36 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 20.01.2015.

pitaš me



Pitaš me,
koje je boje sjećanje,
od kakvog je to kroja satkana tuga?
Koliko vremenskog prostora ima
između dva uzdaha?

Pitaš me,
zašto su gluhi šaptači noći
svoje usne vezali za vjetar
i koji je pravi tren,
da duša vrati dug za ljubav?

U pitanjima tvojim
njiše se vrijeme
opijeno našim zajedništvom
vinom sa okusom svih odgovora.





16:36 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 14.01.2015.

purpurna zvona


Image and video hosting by TinyPic

Čuvam te
U razbistrini plavog oka
Ne dam da kapneš na tlo
Moje si nebo koje gledam
Kada se ponosno uzdignem na tren.

Tvoj lik
U malenom hodniku mog srca
Akvarelu tvog osmijeha
Njegovan je
I sav blista.

Tvoj glas je okupan
Purpurnim zvonima moje duše
Koja glasno ječe obrisima tvojim
U moru moje čežnje.


20:30 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 11.01.2015.

buđenje

Image and video hosting by TinyPic


17:43 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

sada znam





Kada mi sve oluje
Ovoga svijeta bjesomučno
Prijete
Tonulim vremenom
U bezdan bez dna
Ruke pomahnitalo traže tvoje
Kao uplakano dijete
Majčin zagrljaj
Usne su gladne poljupca
Kao žedan putnik usred pustinje
Zaborav se smiješi
U sjeni odgođenog vremena
I Zemlja okreće
U treptaju oka
Sekunda je vječnost
Tada znam
To je Ljubav....


12:36 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 10.01.2015.

sjena plavih ulica


Image and video hosting by TinyPic

Protičem zemaljskim tlom
Otklanjajući začudnost sna
Zvukom šumeće rijeke
Mrzle i nemirne.

Sjena plavih ulica
Šamara svijetlo Prosinca
Bez traga i bez glasa
Teče bujica modrila.

Cjelivaj još koji tren
Poljupcima vrele usne
To utočište suza
dok gazimo mokar snijeg.

Zaridat će misao u meni
Bacakat će se srce kao ludo
dok zadnji put hodamo
Tom sjenom plavih ulica.


17:31 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

ključ bistrine voljenja



Opravdano se zrak
Mirisom naranče i borovine
I kao da se uzalud uzmicč
Ispred mrke tmine

Tko bi noćas u Zvijedama
Slikao mresšanje ljubavi
Kada zima trne u kostima?

Tko bi radoznalo rastvarao
nebo i zemlju
Hoteći pronaći
Taj maleni ključ?

Osovio se bijeli prekrivač
Paperjaste mekoće
Na ogledalo duše
Prekrivajući odraz tuđinca.

Ne tajim
Da pokušavam raspoznati
Ono što misli uporno vide..

Ali kako u svemiru
Pronaći maleni ključ
I uhvatiti otisak
To pala od sjene?


10:35 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 09.01.2015.

IZLIVENO KORITO


Image and video hosting by TinyPic

Tko sam?
Gdje sam?
Vrelina emocija,
Mekoća cjelova
Kupa se podno
Zlatne mjesečine.

Ti si
Moja mladost
Rujno vino
Od vremena
Od ljudi
Sebično sakriveni tren.

Budi se zora
Kao riječ,
Pucanj misli
Moji sneni treptaji
Uporno gledaju u mrak.

Zavodi pjesma
Miriše na more
U samilosnim očima
Korito se
Već jednom izlilo.....


19:51 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

U HLADOVINI TVOJE SJENE



Topole listaju
Na povjetarcu
Uzdiže se božur u daljini
Crvenih latica
Kao rubin
Tvoje usne sočne
Mirišu na tamjan
Molitvu
Dozivaju glasnim šapatom
Sličan suncu poslije kiše
Tvoj zagrljaj miriše
A ja se radjam i mrem
U isti trenutak
Pod hladovinom tvoje sjene.


13:10 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 08.01.2015.

MOŽEŠ LI REĆI?


Image and video hosting by TinyPic

Možeš li reći
Da sebična sam
Kada rastjerujem sjaj zvijezda
Tragam za samo jednim tvojim pogledom
I ubirući maglu
Polažem ju oprezno u džepove
Maštajući tada da tvoju ruku držim?

Možeš li reći
Da okrutna sam
Sužavam tvoju slobodu
Sa svojim odviše utrnulim ugrizom sjene
Povlačeći je pri tom mjesto tebe k sebi
Kao kakvog vjernog ljubavnika?

Možeš li reći
Da luda sam
Kada Tvoju sliku u mislima
Kao kolaž spajam na tuđa ramena
Jer pristajem čak i na lošu kopiju tebe
U pjesmama provodim životni vijek
Nadajući se našem ponovnom susretu
Pored rijeke među poljima obraslima trskom
Gdje labudovi plešu svoj ples?


12:02 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

NIŠTA MI NE DUGUJEŠ


Image and video hosting by TinyPic

Sa mislima na nebo
Slikam Ono što u sebi nosim
I pitam se pri tom
Zašto kiša opet pada?

Da li nebo zna
Da li čezne
Za jednim osmijehom
Zaboravljenim
Igubljenim?

Slaba sam pod nebom
Mojim svjedokom

Jezdi žalost
Kuca oluja na mokre prozore duše
Mjesto je to
Na kojem te strpljivo čekam.

Ne duguješ mi ništa
Niti zagrljaj paperjastog mekog obzira
Niti zamah šutnje ispod bora sjećanja...

Ne tražim više od tebe
Niti jedan osmijeh nove zore
U svemiru samoće.

Vraćam ti sve sto što sam ti dužna ostala
Iako mi ništa nisi dao
Sada sam samo jedna obična žena
Koja gleda kako plače Nebo.



10:29 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 23.12.2014.

NA OBORU SMIJEHA


U razbijenom
Skupom
Porculanu
Naših riječi
Čipkastoj spavaćici
Boje šampanjca
Krije se
Tuga
Doista
Dušu bole
Izranjavane oči
Od jučer
Čekaš
Da pred tobom
Glasno zavapi žena
Koju od nekuda znaš
Iza staklene vaze
Prepoznajem
Usne tuđinca
Lice
Natapa se
Zrakama sunca
Poslije kiše
A ja se
Samo smiješim


13:50 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 28.01.2014.

POGODBA ISTOVJETNOSTI



Moje su ruke otvorena jedra srece prema sigurnoj i tihoj luci,, pod socnim okusom nebeskih usana, srce mi je uredjen vrt prepun rascvalih bozura sa laticama otezalim do zemlje, na cijim listovima pise ljubav na svim jezicima svijeta...i saroperih rajskih ptica u ovom svijetu mnostvenih cudesa...Pa cak i onda kada jedra zataje pred olujnim nevrijemnom, kada je vrt prekriven trnovitim pokrivacem, pobijedjeno sunce sijat ce kao nikad dosad..

Znam, reci ce neki da donosim oblak na svojim krilima zbog urodjene sklonosti da volim i voljena budem..No ja cu reci takvima, da, zena sam koja svojim tijelom prelama svijetlost kroz staklene slomljene sate,otvara nove fijoke sjecanja na borama pobijedjenih vjedja, jos otezalih od sna...I nikad tebi, Ljubaznice, necu reci, zasto su velika i bakrena zvona utihnula podno nase bajkovite doline, necu ti otkriti tajnu svoje kao sampanjac prstajuce zelje i boju samilosne rapsodije u zaamahu sutnje kojim te slavodobitno kitim...

Ali ipak te molim, prodji po mojoj pjesmi prekriven plastem ovlas probudjenog spomena a opijen ceznjom neslomljive jacine,neka se razlije tinta na drhtavom bijelom papiru, kao da kamen nikada proplakao nije, kao da bezdan nije drugo lice nutrine, kao da se svakog jutra budimo u istini skromni, jer samo cemo tako uvidjeti gdje se racva put,. Prastam ti kao dijete a pamtim kao zena...Hajde ne plasi se, ta vjecni sam putnik, bez cilja, koraci cjelivaju srebrnu prasinu svih odlazaka, u egzoticni svijet moje nutrine...tamo te zelim pronaci sretnog gdje konacno mozemo oboje zauvijek postati istovjetni....


04:14 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.